Pojam Veštački greben datira još iz daleke prošlosti. Čovek je u svom prirodnom ambijentu na unutrašnjim vodama i morima posmatrao formiranje raznolikih oblika života, prilagođavao se, kreirao i formirao objekte koji su mu omogućili jednostavniji način ishrane. To su najčešće bile forme brana, ograđenih delova reka ili potoka, gomile kamenja na pustim peščanim sprudovima, improvizovani ribnjaci... neka vrsta akvariuma. U takvom, prirodnom ambijentu predizajniranom od strane čoveka, mogle su se videti najrazličitije simbioze riba i životinja.. Čak i na tom nivou svesti naš predak je imao osećaj povezanosti sa prirodom i uzajamne koristi. Mileniumima se ta svest menjala pa se danas suočavamo sa činjenicom da je došlo do velike disproporcija između onoga što je čovek uzeo i onoga što vraća prirodi, onoga što joj je neophodno da bi nam i dalje bila u funkciji.